Objavljeno: Portal Pobjeda ned, 02. dec, 2012.

Vanja Pantović: Knjeginja među princezama

Od Baletskog studija do Baletske škole. Kad se duša razigra… Živjeti u ritmu adagia. Sin Nikola i 200 malih princeza – radost koja raste… Svjetlosti u susret. Čekajući Vagnera…

Jovan Stamatović

Nju jednostavno morate upoznati…

Vanja Pantovic u 213x300 Vanja Pantović: Knjeginja među princezamaZato što je – hrabra, odgovorna, radoznala, što joj je duša uvijek razigrana. I kad je sa svojim „princezama“ koje su joj srčani ritam, kako reče, i kad kuva raštan ili slatki kupus koje obožava, kad uči njemački, svira iz požutjelih školskih partitura, planinari i osvaja visove ili se druži sa knjigama kakve su „Umijeće ratovanja“ San Ćia, „Pet krugova“ Musaši Mijamoto, biografijama generala Žukova, grofa Velingtona ili Napoleona, koji su joj stalno pored uzglavlja…

Stopama hrabrih

Pogodili ste – danas vam predstavljamo Vanju Pantović, vlasnicu i direktoricu Baletske škole „Princeza Ksenija“ koja je 2000. osnovana u Baru, a 2007. u Podgorici. Ženu koja stalno korača stopama hrabrih – početak, takoreći, ni od čega, pa onda borba sa administracijom, gostovanja širom Evrope, novi projekti… Ženu, koju njeni Bjelopoljci s pravom nazivaju „knjeginja među princezama“.

- Baletska škola „Princeza Ksenija“ je moja kreacija, kaže ona. Njen rad i njeno postojanje su opširna priča o meni samoj, o unutrašnjoj arhitekturi moga bića. Jer, mi smo evo 12 godina povezane neraskidivim nitima. Bilo „Princeze Ksenije“ je jednostavno moj srčani ritam. Naime, moje srce stalno kuca u ritmovima sa časova baleta. Ponekad „adagio“, ponekad „presto prestissimo“. I stalno se poklanjam životu: pravim strategiju renesanse ove umjetnosti u ovom dijelu Balkana, sanjam da odem u Bajrojt i poklonim se umjetnosti velikog Vagnera, uvijek odlučno stojim na braniku svoje ideje, uvjerena da je učenje najveća sreća. Tek onda dođu – vjera, hrabrost, radost.

Dah proljeća

Vanjine balerine Radost koja raste 300x208 Vanja Pantović: Knjeginja među princezamaA gospođa Pantović zaista posjeduje sve to zajedno. Vidjelo se to najbolje na početku ove školske godine, kad je ulicama Podgorice prodefilovalo 200 „Vanjinih princeza“, praćeno Orkestrom Vojske Crne Gore (uz koračnice počinju i završavaju svaku školsku godinu), kad su prošle godine u Crnogorskom narodnom pozorištu imali premijeru baleta „Čipolino“ i uspješno izvele „Rapsodiju“, kad su gostovale u Nacionalnom kazalištu u Zagrebu, pa u Kotoru, na Krimu i Varni, u Ukrajini… I svuda bili dočekivani i nagrađivani dugotrajnim aplauzima. „Baš kao dah proljeća“, kako reče jedna Kotoranka na Trgu od oružja, oduševljena nastupom malih princeza.

Poznajući Vanju Pantović, o Školi „Princeza Ksenija“ i njenim „princezama“ će se tek – čuti. Jer, one se vrijedno pripremaju za nove nastupe na sceni Nacionalnog teatra, uskoro će u Berlin, na Siciliju, Krim… Pripremaju i projekat „Svi u istom životu“ sa kojim će obići teške bolesnike u svim bolnicama u Crnoj Gori, pa projekat „Pomirenje“…

„Ujedinjenje umjetnosti“

Sa sinom Nikolom u 300x214 Vanja Pantović: Knjeginja među princezamaInteresantno je da Vanja Pantović u životu nije napravila nijedan baletski korak. Samo joj je duša razigrana, kako kaže slikovito.

- Ja sam zapravo samo izvršilac jednog divnog libreta koji ispisuje vedro nebo, kaže ona. Inače, po meni je balet najljepši spoj i sinteza svih umjetnosti. Preciznije rečeno – simbioza muzike i vizuelnih umjetnosti, odnosno „Gesamtkunstwerk“ (na njemačkom ujedinjene umjetnosti), kako reče znameniti Rihard Vagner.

Treba reći i to da je Vagner odavno predmet njenog obožavanja i da na njemu sprema postdiplomske studije. I kad smo već kod „ujedinjenja umjetnosti“, podsjetimo da je „Princeza Ksenija“ svojim nedavnim nastupima uspjela da spoji dva velikana – dva Roberta Šumana. Roberta Šumana, njemačkog kompozitora i Roberta Šumana, francuskog državnika koji su dali novi veliki korak evropskoj i svjetskoj civilizaciji. „Princeza Ksenija“ je istovremeno uspjela da „ujedini“ i 18 stranih ambasadora koliko ih stoluje u Podgorici.

- Svi oni su posjetili našu školu i na grand finale predstave na scenu Crnogorskog narodnog pozorišta izašli zajedno, sjeća se naša sagovornica. Bila je to prekrasna – živa slika ujedinjene Evrope u glavnom gradu Crne Gore. Ta simbolika se prosto ne zaboravlja. Ta simbolika ima poruku.

*   *   *

I šta reći poslije svega osim ponoviti ono što se već odavno zna: Vanja Pantović je stvorila Baletsku školu „Princeza Ksenija“, a „Princeza Ksenija“ je zauzvrat stvorila Vanju Pantović.

Zajedno nastavljaju stopama hrabrih…

Zapamtite ova imena

Ako gospođu Pantović upitate – kada će Crna Gora dobiti nacionalni baletski ansambl, ona će vam bez dvoumljenja odgovoriti – pa mi ga već imamo.

Vjerujemo da je ona pritom imala na umu da nije daleko dan kad će „Princeza Ksenija“ izvesti prvi veliki balet iz klasičnog nasljeđa, da je iz Škole „Princeza Ksenija“ već izašlo pet profesionalaca, da su u Podgorici gostovala mnoga svjetska imena kakva su – Ašken Ataljanc, Ivanka Lukateli, Lidija Pilipenko, Konstantin Kostjukov, Duška Dragičević, da nove obaveze za ovu školu tek dolaze, jer ne treba zaboraviti da će 2013. godina biti godina Vagnera…

Gospođa Pantović na kraju rekla je da je uvjerena da je pred njenim balerinama „lijepa budućnost“ i da treba zapamtiti ova imena njenih princeza – Anastasija Lukovac, Anja Pavićević, Mina Vuković…

U ritmu koraka „Vaganove“

Baletska škola „Princeza Ksenija“ je do danas imala 12 uspješnih proljeća, podsjeća nas njena direktorica, ponosna „što nijedno proljeće nije prošlo pored njih“.

- Od 2000. kad smo počeli kao Baletski studio, stigli smo do Baletske škole sa licencom i ugledom, sa stranim predavačima i programom Akademije „Vaganova“ iz Sankt Peterburga koja je „alfa i omega“ u ovoj umjetnosti i ima 250 godina tradicije iza sebe, je veliki put, priča ona. Ali i najduži putevi su počinjali malim koracima…

A mi smo počeli, takoreći, „sa ledine“. Ali uspjeli smo. Zato ja danas kažem da su 200 mojih princeza i sin Nikola „moja radost koja raste“!

Inače, Školi „Princeza Ksenija“ je „kumovao“ Vanjin brat Mirko Rakočević, poznati crnogorski pisac. Treba reći i to da je Vanja Pantović najmlađa u porodici. Ima još i sestru Vesnu, inače mezimicu njenih roditelja Batrića i Radmile, koji su svoju djecu čitavog života učili „da svjetlosti idu u susret“.

- Baš tako i ja danas učim moga Nikola i moje „princeze“ – kaže gospođa Pantović.