Susret sa Princezom Ksenijom – imenom koje je našlo školu, ili školom koja je našla ime, dogodio se nenadano. Poslije četiri godine igre u malom studiju Zvončić, učenja uz asistenciju vrhunskih baletskih pedagoga, odigranih brojnih predstava, sazrelo je vrijeme da male balerine “stanu na prste”, da naprave pravi baletski korak naprijed. Spletom srećnih okolnosti, a one su inače zaštitni znak ove škole svih ovih godina, u centru Bara obezbjeđuje se prostor za buduću školu i kreće njena izgradnja. Tada se i pojavljuje Princeza Ksenija, kao ikona, primjer uzvišenosti i dostojanstva generacijama djevojčica u Crnoj Gori. Tog trenutka, jedna školica, mali baletski studio dobija svoju fizionomiju. Svoje ime i prezime. Prepoznatljivost koja će biti sinonim sledećih godina i potpuno će biti svejedno izustiti ili pomisliti Princeza Ksenija, baletska škola, skladnost, dostojanstvo, umjetnost ili uzvišenost.